Butcherian Vibe Magazine, Serbia
Piše: Nebojša Lakić

New Underground - Hard Hitters From Croatia je novi poduhvat hrvatske izdavačke etikete Dallas Records. U pitanju je očigledno kompilacijski CD koji bi trebao da predstavi udarnu pesnicu trenutnog HR metal underground-a. Iako bendovi koji su ovde predstavljeni imaju nešto "skuplji" zvuk, sa komercijalnim tendencijama, verujem da još uvek mogu da se opišu kao underground.

Downfall su me oduvali! Gledao sam ih pre par godina u Zadru, i ostavili su pozitivan utisak, ali ovde zvuče pošteno ubedljivije i originalnije (Nevermore, Death, mogli bi biti deo uzora), sa pevačem koji ima strašno dobar clean. Dallas Records bi napravili pravi potez ako bi im ponudili ugovor za full-length album. Dallas Records se svojski potrudio da ovo izdanje promoviše, kako internet reklamiranjem, tako i organizovanjem koncerata gde nastupaju bendovi sa kompilacije. Ova izdavačka kuća mogla bi poslužiti kao primer nekim našim, posebno kad su opisani načini promocije svojih izdanja u pitanju. Pohvalno izdanje i korektan presek stanja na HR sceni. Jedina zamerka ide na cover, slično kao i sa našom Multimedia Records kompilacijom Forces of Anger, mnogo više bi odgovarao nekom techno, nego metal CD-u.

Rock Planet (www.rock-planet.com) prosinac, 2006
Piše: Angel Of Death

Evo i to se dogodilo. Hrvatski „malo žešći“ bendovi na oficijalnoj kompilaciji jednog većeg izdavača – Dallas Recordsa. Kad metalci pogledaju naziv kompilacije, pomisle da se radi o totalno extremnoj underground muzici, ali ova kompilacija ipak nije namijenjena (samo) metalcima, već i široj publici. Dakle, undergrounda, u pravom smislu te riječi, na ovoj kompilaciji nema.

Riječki Downfall do nedavno su svirali stilski identičnu muziku kao Children Of Bodom, ali nešto se dogodilo i sada zvuče totalno drukčije.

Okrenuli su se ka modernijem zvuku, sa dosta progresivnih utjecaja, ali opet i brutalnih dijelova. Na CD-u se mogu čuti dvije njihove pjesme, „Second“ koja me podsjeća na Emperor sa zadnjeg albuma te dosta slična „B.l.e.a.k.“. Vokal nije monoton, mijenja stil pjevanja, tako da ga možemo čuti kako growla, vrišti i pjeva kao curica, a velike pohvale idu za back vokale koji su odlično uklopljeni u cjelinu.

Izvana CD izgleda prilično dobro, prevladava tamnoljubičasta boja. Zamjerka jedino ide lošem odabiru boje za naslove pjesama koji su teško čitljivi. Unutar omota CD-a nalaze se i glavni podaci o svakom bendu, dakle: ime benda, naziv pjesme, producent te web-sajt benda.

I što reći za kraj? U svakom slučaju, izdavanje ove kompilacije je jako pozitivna stvar! Iako na CD-u prevladavaju moderniji muzicki stilovi, ipak je to velik korak za domaće žešće bendove! Sad se možemo samo nadati da će biti još takvih kompilacija i da će se na njima naći i bendovi drukčijih usmjerenja, poput Heavy, Thrash i Death metala! I naravno, svaka čast Dallas Recordsu na obavljenom poslu! Nadam se da vam recenzija nije bila preduga, kad se radi o promoviranju domaćih bendova ne treba biti škrt na riječima.

Concrete web (www.concreteweb.be) 12/2006
Words by Tony
Rating: 93/100

This compilation brings us a view on what's “happening” in the Croatian Undergound music scene...at least from the viewpoint of the label which, as I've come to understand, isn't exactly an Underground one (seen as they àre Croatia's exclusive distributor partner for Mute, V2, Virgin, and EMI). Most of the bands on the album are (still?) unsigned though, so from thàt viewpoint we dó get a nice view on the Underground music scene from the European underbelly of Croatia!

11 bands present (with a few exceptions) 2 songs each, spread over the album (which is a pity, because it would've simplified the identification of the specific musical directions if songs by one band had been together). In a lot of the cases, one can almost simplify categorisation by using the Melodic Hardcore monnicker, but there are of course graduations and deviations.
Downfall's tracks both come off the “ Strasni Rijecani” compilation album (released in June '06 on Dallas sublabel Ciklama), and are rather in the Melodic PostHardcore vein with “clean” vocals, for a Millenium Metal effect.

If you're into broadening your horizons, then this compilation is certainly worth the trouble trying to get. Compilation, so normally no rating, but seen the fact that most of the material is unreleased (at least as yet), and the fact that I am actually a big appreciator of that kind of compilations, I'll rate it anyway...and rate it really high too!

Muzika (www.muzika.hr)
Father / Downfall
Zagrebu, Močvara, 14.11.2006

Dok se Močvara tek polako punila koncert su otvorili Downfall. Dečki koji su svoje kvalitete već pokazali na kompilaciji "New Underground", uživo su ih i potvrdili. Iako ih s jedne slike pamtim kao mlađahnu četvorku, ovdje se sada radi o pet pravih metalaca, i mislim da je zasebni gitarist ta novost s kojom nisam bio upoznat.

Njihovi thrash rifovi, puno energije, mahanja glavom, duplih bas bubnjeva nekako se vrti oko modernih metal bendova koje i inače štuju. I Fear Factory preciznost, snaga Pantere, i malo Slipknot gitarističkih divljanja, pa solo na tragu John Petruccija nekako su me ugodno iznenadili, jer je očito da i uživo mogu zvučati uvjerljivo i uvježbamo.

U cijeli set riječima: "Sada jedna poznata stvar. Ali na žalost, ne i naša" ugurali su zanimljivu obradu Cashove "Hurt" i jako zahtjevnu "Cemetery Gates" od Pantere. Rezultat je bio skroz pristojan. Dobar zvuk ne treba se ni spominjati, jer je to u Močvari postala normalna stvar.

Cmar - net, rujan 2004
Piše: Marko Elijas

Sign of Betray prvi je demo rijeckog benda Downfall, snimljen u veljaci 2004. Stil Downfalla najblizi je skandinavskom melodicnom death metalu. Kako je to danas jedan od popularnijih pravaca u metalu, sa zanimanjem sam poslusao kako se domaci decki nose s takvim soundom. I moram priznati da Downfall nije ni najmanje razocarao.

Na CD-u se nalaze dvije stvari, a prva je Point of No Return, duga (gotovo 9 minuta) i kompleksna kompozicija s mnogo promjena tempa, zanimljivih riffova i ritmova. Sound Downfalla vrlo je dobar, te iako demo i coverom i pjesmama zeli stvoriti mracnu atmosferu (nazalost nisam uspio procitati tekstove, no oni vjerojatno potvrdjuju ovu tezu), sve je vrlo pitko i pamtljivo. Point of No Return je vrlo energicna pjesma i mnogo bolja od prosjeka Gothenburg scene koja je vec odavno izgubila inspiraciju i zvuci prilicno zamorno.

Druga stvar, Sign of Betray meni je bolja od dvije ponudjene, uistinu odlicna stvar od maidenovske uvodne melodije preko bodomovskih gitaristickih akrobacija do brutalnog thrasherskog breaka. Super slozeno i odsvirano. Posebno isticem ritmove na bubnju koji su raznovrsni i zanimljivi i ne prelaze u nepotrebni konstantni topot duplog bas bubnja.

Summa summarum… Sign of Betray ispunjava sve vazne pretpostavke koje bi prvi demo trebao: pjesme su dobre, svjeze i zanimljive, muziciranje na nivou, a zvuk je vise nego solidan. Mogu samo reci da s nestrpljenjem ocekujem dugosvirajuci debi ovih zestokih rijecana jer potencijala svakako imaju, a mnogim fanovima bendova poput In Flames, Children of Bodom ili At the Gates preporucam da im takodjer daju sansu.

Ri - Rock, prosinac 2004
Piše: Marin Tomic

Nisam siguran, ali mislim da su Downfall prvi pobjednici Ri-Rocka koji sviraju metal, što pokazuje (ako je moje mišljenje istinito) diskriminatorski odnos raznih žirija na prošlim Ri-Rock-ovima prema metalu, pa bi često nekvalitetniji rock ili pop bendovi uzimali pobjedu pred kvalitetnijim metal bendovima. Srećom, ove godine nije bilo tako.

Na demo snimci grupe "Downfall" se nalaze tri stvari "Point of no return" ,"Sign of Betray" Rekli su mi da je demo rađen isključivo u promotivne svrhe, pa sam očekivao da će biti mnogo lošiji. Međutim nije. Najuvjerljivije od svega je pjevanje. Često bendovi koji sviraju death metal imaju grozne pjevače koji se trude zvučati zastrašujuće, a na kraju zvuče kao pijani Hogar. Kod Downfalla to nije slučaj. Njihovo pjevanje zbilja jest zastrašujuće i najviše mi sliči na pjevanje između pjevača grupa "Obituary" i "Death" (čak možda više "Obituary" nego "Death").

Gitaristi su također odradili dobar posao. Imaju prave metal solaže - brze i melodične - lijepo slažu heavy harme i terce kada ne sviraju trash i death riffove. Sve u svemu zanimljiva kombinacija heavy, trasha i deatha. Ritam sekcija je čvrsta, ponekad malo otklizi, ali budući da su snimali demo u živo to je razumljivo i s vremenom će postati sigurniji. Sad kada su pobjedom na Ri Rocku dobili 40 sati besplatnog snimanja mogu si priuštiti pedantniji pristup snimanju i dobar rezultat neće izostati.

Ri-rock, srpanj 2006.

Iz mraka rijeckog undergrounda dolazi najbolji i najperspektivniji metal od... pa, Fathera. Tezak, ali izuzetno melodican zvuk inaugurira Downfall u predvodnike domace death metal scene. Be Afraid!

Intervju povodom kompilacije:

Predstavljamo "Strašne Riječane" (OŠ Sulud lll, Downfall, Father, One Piece Puzzle, "Heroine" i Invert) kroz jedinstveni upitnik.

Urednik izdanja Damir Martinović Mrle na novoj kompilaciji "Strašni Riječani" (Ciklama records/Dallas records 2006.) okupio je bendove i pokušat će ponoviti uspjeh danas već kultne kolekcije "Rijeka - Pariz - Texas" s kraja 80-tih. Mjesto na kompilaciji dobila je i glazba iz predstave "Heroine" u produkciji udruge "Prostor+", a čiji su autori Mila Čuljak i Adam Semijalac. U multimedijalnom dijelu za glazbu su bili zaduženi The Gilettes vs. Highland Brothers. Kako će album zaživjeti pokazati će vrijeme, no jedno je sigurno "Strašni Riječani" nude, ako ne potpuni presjek scene, onda svakako njen zanimljiv dio. Razgovarali smo sa većinom izvođača. Treći su teškometalni Downfall.

Tko ste vi, približite malo bend ljudima koji vas eventualno još nisu čuli...
Mi smo Downfall iz Rijeke, osnovan 2003 godine. Sviramo muziku koju ne volimo svrstavati u određene pravce metala. Za našu muziku možemo reći da žestoka i energična sa mnogim različitim utjecajima - volimo da naše pjesme obiluju kontrastom žeštine, melodije i neke određene vrste progrestivnosti. Pobijedili smo na 26. Ri rock festivalu, svirali smo na prvom hrvatskom metal challengeu u Zagrebu, također svirali smo na MMS-u (Zadar), bili smo predgrupa grčkim velikanima metala Rotting Christ i prije par mjeseci bili smo predgrupa Letu 3 u poznatoj dvorani Mediapark (Cvetličarna, Ljubljana).

Znam da glazbenici ne vole žanrovske odrednice, no ipak moram ugnjaviti. Vi svirate - što?
Nama žanrovi nisu previše važni, ne volimo se ograničavati i prepustiti se samo jednom utjecaju.

Tko su vam glazbeni uzori, ako eventualno postoje?
Karlo - Korn, Cob, Iron Maiden, Meshuggah...
Marko - Iron Maiden, Dream Theater, Victor Wooten
Igor - Evergray, Meshuggah, Thomas Lang, Death
Rade - Nevermore (Jeff Loomis), John Patrucci, Metallica.

Članovi benda su?
Karlo Horvat - vokal, gitara
Rade Malobabić - gitara
Igor Malobabić - bubanj
Marko Vladilo - 6 string bass.

Kako ste stupili u kontakt s Ciklama recordsom, koji uvjeti su morali biti zadovoljeni s obje strane da biste bili objavljeni na albumu?
Iz vedra neba dobili smo poziv od Mrleta. Dali smo mu naše prve snimke koje su ga jako zaintresirale, i nakon par razgovora odlučio nas je staviti na kompilaciju.

Kako je odabran vaš materijal koji se nalazi na CD-u?
Mi smo sami odabrali dvije pjesme koje najbolje predstavljaju naš rad i pravac.

Smatrate li potpisivanje ugovora normalnom stvari u razvoju karijere ili "nužnim zlom" da bi proširili krug svojih potencijalnih slušatelja?
Mi mislimo da je to normalan razvoj karijere benda koji misli ostaviti trag na europskoj ili možda čak svjetskoj sceni. Prvi ugovori jesu „nužno zlo“ za bend, ali s nečime se mora započeti...

Da li je na CD-u "Strašni Riječani" (ili na eventualnom nastavku kompilacije) trebalo biti još riječkih izvođača, ako da, koji?
Mislimo da nije na nama da odlučujemo o takvim pitanjima.

Koliko ste zadovoljni live nastupom na festivalu "Hartera 06"?
Najveći nedostatak za nas bio je mali odaziv publike i kašnjenje cjelokupnog programa zbog kojega smo svirali možda prekasno. Uglavnom cijeli festval je dobro osmišljen, atmosfera je bila odlična i svakako bi Hartera trebala postati tradicija.

Pripremate li samostalni album?
Trenutno radimo na novim materijalima za koje se nadamo da ćemo pretvotiti u naš prvi samostalni album.

Najbolji nastup do sada?
Sa svakoga koncerta imamo puno dobrih uspomena, ali bi izdvojili MMS u Zadru gdje smo svirali na najvećem stageu pred više od 2.000 ljudi.

Vidite li se van lokalnih okvira u bližoj budućnosti. Koji su vam daljnji planovi i ciljevi u karijeri?
Svakako se vidimo van granica Hrvatske, jer nažalost smatramo da su za našu vrstu muzike prilike vani puno veće. I željeli bi našu muziku prezentirati široj publici svijeta.

Smatrate li da mediji posvećuju dovoljno pažnje neafirmiranim izvođačima? Zašto?
Definitivno mislimo da mediji ne posvećuju dovoljno pažnje neafirmiranim bendovima. Smatramo da medijska promocija igra važnu ulogu u usponu svakog mladog neafirmiranog benda. Čim se čuje naziv demo bend to se odmah smatra nižerazredno, nezanimljivo i normalno da onda o tome nije zanimljivo pisati u novinama. Svi poznati bendovi su nekad bili demo bendovi tako da definitivno treba posvetiti više pažnje neafirmiranim izvođačima.

Što vam predstavlja pojam "Ri-rock"?
Predstavlja nam snažnu riječku rock scenu, koja će definitivno opstati još godinama, jer se iz godine u godinu pojavljuju nove mlade snage bendova. Mislimo da je jedinstvena, originalna. Odlično je to da se u ovakvom gradu može naći toliko raznovrsnih bendova.

Poruka čitateljima Ri-rock.com magazina?
Kupite kompilaciju "Strašni Riječani" i poslušajte Downfall.

Robert Paulić - Ri-rock.com, srpanj 2006.